Kako mi je u Compassionate Inquiry školi - kratki overview
Mnogi od vas znate da sam već jedno vrijeme u Compassionate Inquiry školovanju, terapeutskom pristupu koji je osmislio kanadski liječnik Gabor Mate.
Znala sam da će biti intenzivno jer me na to pripremio prijatelj, no moram reći da uživam u apsolutno svakom trenutku Ne znam koliko vam je razumljivo svakodnevno višesatno "uživanje" u pričama o teškim traumama, no ne radi se zapravo o pričama, radi se o tome da se nekim ljudima te traume razriješavaju meni pred očima u 5-10-15-20... minuta.
No, postoji još jedan segment svega ovog koji sam danas osvijestila. Zašto mi je Compassionate Inquiry najdraža škola koju sam ikad pohađala? <3
Svašta sam prošla. I yoga teacher treninge i la diete i Amazonu i Ayahuasce i izolacije i Cacao i Maje i šamanizam i animizam i razne ceremonije, i Proces prisutnosti, te mnoge druge modalitete terapija i izučavanja ljudskog bića, postojanja i duše.
No, sa Compassionate Inquiry sam DOMA. Slušam predavanja i uviđam da sve ZNAM, a da jedino što sada učim je koristiti specifičan jezik koji opisuje to što znam i učim koristiti suosjećanje kao najvažniji aspekt komuniciranja s onima koji žive kroz traumu (većina čovječanstva), a ponajviše prema sebi <3
A što je to što ja jako dobro znam? Zašto se u školovanju koje je trauma-informed ja snalazim kao riba u vodi? Zašto su mi se već počeli javljati za konzultacije i na listi su čekanja?
Ono što ja znam je TRAUMA. Znam ju uzduž i poprijeko, od nemila do nedraga, od početka postojanja do kraja, znamo se ko sestre. Inače, kažu da smo najbolji terapeuti onoga što smo sami prošli jer na neki način smo toga postali eksperti - ako smo prešli na svjetlu stranu ulice.
Ako se netko pita što je trauma, da objasnim ukratko kako sam naučila: trauma nije traumatski događaj. Dvije osobe isti traumatski događaj potpuno drugačije dožive. Razlika između njih je ta da jedna zna kako se emotivno regulirati i biva podržana u tom procesu od svoje okoline, dok druga nema tu priliku (a takvih nas je more). Trauma je ono što se dogodi u nama kao rezultat traumatskog događaja.
Npr. svi ljudi koji su proživjeli rat proživjeli su taj traumatski događaj, ali nisu svi ljudi tim događajem istraumatizirani.
***
U cijelom ovom školovanju tu je naravno i lik i djelo Gabora Matea koji nekad ne mora ništa ni reći. Dovoljan je njegov pogled, ali i njegova iskrenost i skromnost, no i direktnost!
Gabor: "Tko te napustio kao dijete?"
Klijentica: "Pa u tome je stvar, moji roditelji su bili prisutni..."
Gabor: "Nisam te to pitao..."
(ako su roditelji bili prisutni, ali nisu bili tu za vas i vaše potrebe vi nosite traumu napuštanja)
***
A ovo su neke nevjerojatne info koje sam naučila, pa ih sada dijelim s vama:
Da li znate da ako netko ima podvojenu ličnosti i ako mu date neki lijek u određenoj dozi, kad ta osoba uđe u ličnost npr. djeteta, taj lijek počinje imati nuspojave jer se biologija osobe promijenila i lijek u tom trenutku toj istoj osobi postaje prejak? Traume nas mijenjaju biološki!
Da li znate da prvi sram počinjeno osjećati sa 6 mjeseci ako oko nas nikog nema da ispuni naše potrebe hranjenja, umirivanja, i sl.?
Da li znate da dvije bebe koje su redovno dojene mogu odrasti u potpuno drugačije osobe ako je jedna dobila sisu kad je bila gladna, a drugoj je sisa uguravana kad ona nije htjela? Kao rezultat prva osoba može odrediti što joj i kada treba, može osjetiti koje su njene potrebe i kako ih ispuniti, a druga osoba živi s osjećajem da ju se gura u nešto cijelo vrijeme i da joj se cijelo vrijeme nešto nameće, da ono što ona želi zapravo nije vrijedno i ne zna se izboriti za sebe.
Ima tu još čuda, ali o njima nekom drugom prilikom :)
25.03.2025.
(naslovna fotografija: Matt Collamer)
