Prošla su četiri sata nečega što se nazivalo Cacao ceremonija i ja sam shvatila da više tamo ne mogu biti jer ceremonije očito neće biti, a ja moram brzo kući spakirati osnovne stvari i vidjeti da li moram odmah bježati iz kuće ili vatra možda ipak nije tako blizu.

U Konyi sam zapravo doživjela najjaču božansku prisutnost. Dakle, ne u Hrvatskoj (ovdje zapravo najmanje), ne u Gvatemali, niti u Indiji, Meksiku, Peruu, na Andama... nego u Turskoj! U raznim zemljama doživjela sam razne verzije božanske konekcije, no u Turskoj je ona za mene bila van svake pameti bez da imam ikakve veze s njihovom tradicijom ili vjerovanjima.

Kako bi nam taj duhovni aspekt spustio na Zemlju on je rekao da je za njega to trenutak kad svako jutro u kafiću ispije prvi gutljaj kave <3

Od tog saznanja često znam osjetiti smisao navedenog upravo maloprije doživjevši jedan samadhi što je i bio povod za ovaj tekst.

Rituali otpuštanja, opraštanja, završavanja, kidanja... To su sve djela koja su od izuzetne važnosti za slobodu duše svakog ljudskog bića.

"Kad bih ti rekla da si isplakivala potencijalni karcinom, da li bi me drugačije, dublje, ljepše, veličanstvenije, poniznije prihvatila? Bi li me se tada bojala ili bi me dočekala kao najvrijednijeg gosta?".

Ono što ja znam je TRAUMA. Znam ju uzduž i poprijeko, od nemila do nedraga, od početka postojanja do kraja, znamo se ko sestre. Inače, kažu da smo najbolji terapeuti onoga što smo sami prošli jer na neki način smo toga postali eksperti - ako smo prešli na svjetlu stranu ulice.

No, dok sam bila na toj la dieti primila sam i vrlo specifične upute, a to je da kad se vratim u Hrvatsku da na sva mjesta koja me vežu za djetinjstvo dođem, kažem neku molitvu i ostavim ponudu u obliku duhana i latica ruže. Chaikuni Rao mi je dao popis koja su to mjesta.

Srce ti je slomljeno

Nemoj misliti da nisam vidjela

Skrivaš se iza obaveza i smijeha

Praviš se da je sve u redu

…

In Lak'ech Ala K'in pozdrav je galaktičkih Maja i znači "Ja sam drugi ti" ili "Ja sam ti i ti si ja". Nešto kao i "Namaste" u Indiji. Za mnoge to je jedan jako lijepi izraz poštovanja prema drugome, a za mene moja osobna stvarnost. Ja stvarno jesam vi kad sam uz vas, a vi ste ono što jeste kroz mene. Drugi vas možda gledaju, ali ja vas VIDIM.

Visibaba se pojavila s prvim veljačkim suncem kako bi rekla: "Tu sam, tu smo, nismo odustali, nismo nestali."
Nakon što nas neko vrijeme miluje svojim nježnim izgledom padajuće snježne kapi, ponovno krenu tmurni dani, jugo, težina turobnost, sporost i povratak u tamu.

✦ JA SAM RUŽIČASTI LOTUS ✦

Otkrivam sjaj u tvojim očima.
S tim sjajem sve ostalo počinje sjati.
Kroz mene ćeš vidjeti ljepotu u svemu.
Ni najtamniji mrak nije lišen ljubavi.

"Thank you for opening my heart in a way nothing ever did" (što je istina jer mi je srce rascijepao u paramparčad, a jedva da sam ijednu njegovu pjesmu prije toga znala).

A on u tom trenu odgovara:

“Well, thank you for coming to my grave in a way no one ever did.”

Zapravo, baš riječi kao što su "vjerovanje" ili "vjera" odvajale su me od cjelokupnog iskustva JEDINSTVA SA SVIME. Gledanje drugih kako "vjeruju", kako mole, kako zazivaju i moji pokušaji da i ja probam na taj način i doživim ono što oni doživljavaju, samo me udaljavalo od moje istine.

Trebam se sama sebi 
Vrijeme je da sebi sebe dam 
Da se u se zagledam 
Da se na se naslonim 
Da se uza se pripojim…

"Ivana, ja nisam ništa napravila, a sve se promijenilo. Kolegica iz ureda s kojom godinama nisam mogla naći zajednički jezik je premještena i više ne sjedi sa mnom u uredu. A ja nisam ništa napravila po tom pitanju! A moj šef koji me maltretirao i više nisam znala kako da se postavim? On je dobio otkaz!!! Ali, ja nisam ništa napravila! Nisam niti prstom pomaknula!”

Najednom mi se spustio cijeli slap osuđivanja „nas vrsnih, vrhunskih, prosvijetljenih, posebnih, drugačijih, magičnijih, čarobnijih, strastvenijih, bogomdanih, moćnih, od Boga izabranih jogija, šamana, iscjelitelja“. Sve rečenice koje sam ikad čula ili i sama pomislila došle su mi „na naplatu“ usred la diete s Kamilicom usred McDonaldsa.

Osjetila sam upravo ono što je moja duša tražila te sam shvatila (po tko zna koji put, ali kad se dogodi nešto ovakvo, uvijek je kao prvi) da ako nema oko nas mjesta gdje možemo otići i pronaći tišinu, trebamo otići u drugu dimenziju – GORE.

Često od mnogih čujem da ne čuju, ne osjećaju, ne primjećuju spirite biljaka, pretke, druge dimenzije, vlastitu dušu i slično.
To nije ništa čudno zato što smo učeni da razumijemo, da shvaćamo, da znamo, i da je to jedini ispravan put.

"Mnogi od vas osjećaju se ili samo ili usamljeno ili izgubljeno ili nepovezano ili zbunjeno. Često se u vašem svijetu spominje usamljenost i samoća. Kad bi me barem mogli doživjeti kao sestru ili kao majku, kao i druga bića meni slična, u svom trbuhu biste znali da nikada ne možete i nećete biti sami ili napušteni.”

“Buđenje se događa ako se ima tko za probuditi! Ako nema nikoga, nema buđenja. A da bi nekog bilo potrebno je posaditi ga, potrebno je odlučiti ostvariti neku želju, potrebno je zatrudnijeti s njom!”