Cacao, Rumi i ruža

Apr 6

Neki dan sam naletila na jedan upis u dnevniku iz ožujka 2022. Naime, netom prije toga bila sam u Konyi, gradu u Turskoj u kojem je odrasao Rumi i tamo postao ono po čemu ga danas znamo. Upravo radi Rumija sam odlučila posjetiti taj grad unatoč tome što je u planu bio samo Istanbul. Kad sam istražujući što vidjeti i doživjeti u Istanbulu saznala da je Rumi iz Konye, odluka je pala odmah da se u Koynu mora ići.

Izabrali smo smještaj naziva Dervish Hotel, hodali bosi po hotelu od samo ulaza, pa do sobe jer se ne smije u cipelama, divili se ukrasnim tepisima, uživali u turskim doručcima (koji su jako važni) i upijali tu tursku, orijentalnu, mističnu kulturu.

Ja sam sa sobom imala Cacao (koji uvijek nosim na putovanja) koji sam si jedno jutro pripremila u hotelskoj sobi (i u Konyi i u Istanbulu su u sobama imali kuhalo za vodu) i koji sam planirala piti ispred Rumijevog groba (što sam i napravila), no dok sam u hotelu na recepciji obuvala cipele prolila sam malo Cacaa po podu što je vidio Muamer, vlasnik hotela. Ja sam se počela ispričavati, a on je rekao da je sve u redu i neka ne brinem.

Rekla sam mu da je to Cacao i da je to sveto piće Majanskog naroda, te sam ga pitala imaju li oni u Turskoj biljku ili biljke koje doživljavaju svetima? Malo me je u čudu pogledao i rekao da ne razumije pitanje, pa sam mu ukratko objasnila što Maje i ostali rade s nekim svetim biljkama, te je rekao sljedeće:

„Aha, znam što misliš. Kod nas je to RUŽA!“ (na turskom jeziku se kaže „gül“, tako da ako ste ikad u turskim sapunicama vidjeli žensko ime Gül znate sada da se ta žena zove Ruža )

Rekao je da za njih ruža nosi poruku koja kaže: „Da bi vidio i osjetio ljepotu i ljubav potrebno je prihvatiti i trnje. Ne postoji jedno bez drugog.“

Nakon Turske vratila sam se u Zagreb i jedan dan vadila kartu iz Rumijevog oracle špila (koji mi je najdraži koji imam) i izvukla tada i nikad prije i nikad poslije, kartu na kojoj je nacrtana ruža. Naravno, karta govori o prihvaćanju trnja ruže da bi se mogle doživjeti i ljubav i ruža!

Alana Fairchild koja je kanalizirala ove karte kaže sljedeće: „Prijelomna točka nije ono što je vrijedno u ovom daru. Prijelomna točka – mjesto gdje se možemo spotaknuti i spustiti ruke na zemlju da zaustavimo pad radije nego da ih otvorimo da bi primili – je u trnu. Trn je točka boli. To je ono što nas razdire, ali je esencijalno kako bi primili ružu.“

I tako ja naletih na ovaj zapis u svom dnevniku, a realno od tada ga nisam niti čitala, a bome se nisam niti sjećala da sam to pisala. I zato hvala ruži što je i na ovaj način progovorila da je tu pored mene, da je s nama, svima nama koju putujemo s njom 21 dan kroz putovanje „Šapat duše“ i nekako mi je zanimljivo kako su se Cacao i Ruža spojili unutar mene još tada u ni manje ni više nego u Turskoj! Možda ne iznenađuje da je bilo tako jer su obje medicine srca, a gdje će se dogoditi eksplozija srca ako ne u Rumijevom domu, domu mistika koji je duhovna i umjetnička esencija otvorenog srca.

Što se mene i mog iskustva tiče, kombinacija Cacao, Rumi i Ruža sveto su trojstvo za duboko otvaranje srca i na tome im hvala :)

U Konyi sam zapravo doživjela najjaču božansku prisutnost. Dakle, ne u Hrvatskoj (ovdje zapravo najmanje), ne u Gvatemali, niti u Indiji, Meksiku, Peruu, na Andama... nego u Turskoj! U raznim zemljama doživjela sam razne verzije božanske konekcije, no u Turskoj je ona za mene bila van svake pameti bez da imam ikakve veze s njihovom tradicijom ili vjerovanjima.

Odete u Tursku kao znatiželjni putnik i istraživač, a vratite se kao nova osoba...

Život je doista čudesan <3

02.05.2024.