Koliko je žena koje su imale pobačaj napravilo ritual otpuštanja i opraštanja?
Trenutno se na jednom poznatom Instagram profilu piše o pravu na pobačaj, a u storyima objavljuju anonimna iskustva žena koje su napravile pobačaj, zašto su ga napravile, kako su prošle, da li su imale podršku partnera i obitelji, kako su se tada osjećale i kako se sada osjećaju.
Uz pregršt vrlo jasnih komentara s dubokim osjećajem da su donijele najbolju moguću odluku primjetila sam i nekolicinu onih gdje se povremeno sjećaju toga, propitkuju, a možda i potencijalno žale svoju odluku.
Ovim postom ne aludiram na razloge pobačaja niti one tipične priče o "za" i "protiv", već želim istaknuti važnost bilo kakvog svjesnog rituala opraštanja od tog dijela sebe, opraštanja od prošlosti, otpuštanja težine.
Moguće je napraviti razne rituale za to - osobno ih znam nekoliko. Radi se o tome da kada završi određena faza našeg života i mi trebamo krenuti dalje, naša uvjerenja ili emocije mogu nas djelomično zadržavati u prošlosti i formirati nam trenutni život ili budućnost.
Činjenica je da trudnoćom jedna ili više duša ulaze u fizičku sferu - možda samo na tren, a možda za cijeli život. Naravno, s obzirom da živimo na Zemlji, mi kao ljudi imamo fizička tijela i imamo svijest. Svjesni smo u svakom trenutku da su naše odluke naša odgovornost.
No, kao članovi poprilično osuđujućeg društva često nam se dogodi da naše odluke bivaju popraćene osjećajem krivnje i srama. Ta krivnja i sram mogu biti naši, mogu biti društveni, a možemo ih nositi i kao nasljeđe predaka.
Rituali otpuštanja, opraštanja, završavanja, kidanja... To su sve djela koja su od izuzetne važnosti za slobodu duše svakog ljudskog bića.
Tradicionalni narodi koji i danas prate svoju tradiciju jako dobro znaju da bez neke vrste rituala odvajanja od intenzivnog procesa nema slobode. Jedan moj poznanik prije dosta godina bio je u Amazoni na liječenju od ovisnosti. S tamošnjim šamanima razgovarao je o svemu što ga muči i oni su mu dali određene biljke. Prošlo je neko vrijeme, pa je u jednom u razgovoru spomenuo da je njegova partnerica napravila pobačaj. Šamani su se podigli na noge: "To si nam trebao odmah reći". Ne u smislu da je on pogriješio što nije rekao, već u smislu koliko je važno raditi rituale pročišćavanja te duše koja je u jednom trenutku bila na Zemlji, ali i pročišćavanja njenih zemaljskih roditelja. Nisu bitni razlozi zašto nešto trebamo napraviti. Bitno je da se s tim razlozima znamo odgovorno nositi. Vrlo je jednostavno zapravo - nakon što smo skuhali i pojeli treba oprati suđe
Imam još jednu priču: prije puno godina bila sam dijelom jednih sistemskih konstelacija u kojima smo radili konstelacije na način da je cijela grupa za jednu osobu dobivala poruku. Na tim konstelacijama je bila moja prijateljica koja je par mjeseci ranije u ranoj trudnoći izgubila dijete. Nisam tome pridavala neku pažnju jer se ne poznajemo baš toliko dobro.
I tako smo svi ušli u sistemsko polje, te sam vrlo brzo vidjela vizuju sprovoda, te nju i njenu obitelj na sprovodu kako u crnini hodaju za lijesom. Promatrala sam tu viziju nemajući pojma o čemu se radi. Nakon nekog trenutka stigla je poruka: "Sve što je umrlo treba biti pokopano".
Prenijela sam joj tu poruku privatno kasnije, ali i sama dobila snažnu poruku o važnosti otpuštanja smrti. Žaliti za smrću ili preminulima ili djelima koje sada propitkujemo ne donose slobodu. Ovo nije bila poruka o pokopu na groblju - ovo je bila poruka o sprovodu koji trebamo napraviti unutar sebe dok smo živi
Radite li rituale otpuštanja ili opraštanja? Radite li rituale odavanja počasti?
Radite li rituale vraćanja energije tamo gdje joj pripada, a sebi vraćanja svoje?
Na koji način to radite? Koristite li elemente? Koristite li šamanizam? Religiju? Ili radite to intuitivno?
Da li osjećate važnost opraštanja od vaših dijelova iz prošlosti?
02.04.2025.
Foto: Marina Ćosić Photography
