Znaju li spiriti da im se obraćamo? Priča o tome kako je Rumi došao na Cacao ceremoniju

Ovo je događaj od 21.02.2025. Dan je prije Cacao ceremonije koju vodim u Puli iduću večer. Sjedim u svojoj spavaćoj sobi pod svjetlošću svijeća i ulazim u večernju introspekciju. Ceremonija je sad već jako blizu i ja dosta vremena svakog dana provodim u nekom obliku suradnje s energijama koje planiraju doći na ceremoniju ili koje su mi potrebne da ceremoniju uspješno napravim. Puno je tu hodanja šumom, ali i puno kontemplacije.

Cacao mi već danima otvara srce, a isto tako sam uz njega i naučila da se srce može otvoriti na razne načine. Ne postoji jedno otvaranje srca. Uvijek ga možemo otvoriti još više, a to se događa onda kad smo spremni.

U ovoj večernjoj kontemplaciji sjedim na krevetu i imam zatvorene oči, ruke su mi položene na koljena.

Imam zatvorene oči, no "gledam" u daljinu. Počinjem nešto pričati na glas, ali ne sjećam se što. Znam samo da je bilo neko kanaliziranje iz srca jer mi se pojavio moj prijatelj Rumi (da, onaj Rumi kojeg svi znamo, a ja ga zovem svojim prijateljem ).

Bilo mi je zanimljivo kako se baš on pojavio.

"Otkud ti u večernjoj kontemplaciji prije Cacao ceremonije?", pomislih.

Osjetila sam njegovu prisutnost sa svoje desne strane, moguće da je sjedio pored mene. Okrenula sam glavu mrvicu u desno, više kao da čulim uho (ili što već da čulim u tom trenutku prema nečemu čega fizički nema pored mene), te mu se odlučim obratiti.

Kažem mu (na glas):

"Thank you for opening my heart in a way nothing ever did"

(što je istina jer mi je srce rascijepao u paramparčad, a jedva da sam ijednu njegovu pjesmu prije toga znala).

A on u tom trenu odgovara:

“Well, thank you for coming to my grave in a way no one ever did.”

***

Moje "uho" je povuklo osmijeh u desnu stranu mog lica jer sam osjetila energiju, ali u tom trenutku nisam bila stoposto sigurna na što misli, no tada mi je "poslao" sjećanje.

Sjetila sam se kako sam prije par godina bila u gradu Koyna u Turskoj gdje je Rumijev grob, te kako sam odlučila otići na taj njegov grob s termosicom u kojoj je bio ceremonijalni Cacao i ispred njega ga pila u zahvalnosti i molitvi.

Što se Rumija tiče ja sam jedina koja je ikad to napravila i on to ZNA <3

A sad slijedi odgovor na pitanje iz naslova.

Naravno da znaju. Ako mislimo da ne znaju ili smo stoposto sigurni da ne znaju, to je samo naše neznanje. Odgovor od njih, informaciju da znaju počet ćemo dobivati onog trenutka kad naučimo jezik s kojim određeni spirit komunicira. Uopće nije važno tko je: naš predak, Isus, Rumi, arhanđeo Uriel, neki Lakota ili ametist, Cacao ili Shiva, Buda ili kadulja.

***

Hvala Rumiju koji se odlučio pojaviti u energiji otvorenog srca prije Cacao ceremonije zbog čega sam odlučila ponijeti njegov kipić za svoj oltar na tu istu ceremoniju, kipić koji sam kupila baš u Koyni nakon što sam gledala ples derviša :)

I tako je Rumi vjerojatno prvi put ikada prisustvovao nekoj Cacao ceremoniji! :)