Ljepota

Sjedim za kompom gledajući video o iscjeljivanju zvukom i dok učitelj udara po kristalnim zdjelama zagledam se u dio svog oltara na koji sam danas stavila dvije ružičaste ruže. Smjestila sam ih pored figurice Rumija koju sam kupila prije par godina u Konyi, gdje je on postao to po čemu je danas poznat i gdje je pokopan.

Gledam u ljepotu te scene. Osjećam važnost ljepote.

I sjetim se: “Ovo mi je donio RUŽIČASTI LOTUS”.

Naime, moja učenja od ružičastog lotusa prvenstveno su učenja o važnosti ljepote: da se trudimo gledati u lijepe stvari, da se trudimo napraviti stvari oko nas lijepima, da se trudimo proživljavati lijepe stvari, da obraćamo pažnju na ljepotu koja je posvuda oko nas, naravno, samo smo mi za nju često slijepi uzimajući većinu toga zdravo za gotovo.

Da naučimo da je ljepota naša hrana.

Sjećanje na odlazak u Konyu je lijepo. Ruže su lijepe. Ružičasta boja je lijepa. Moj oltar je lijep. Video koji slušam lijep je teme. Zvukove koje slušam lijepi su mojim ušima.

Što znači biti okupan ljepotom?

Jelda da zvuči malo ocvalo, kao neka suhoparna fraza. Ako smo odrasli u ovom zapadnom društvo nadasve krutog Balkana, svakako nismo stvari oko nas prvenstveno vidjeli lijepima. Prvo smo vidjeli i istaknuli sve ono što ne valja jer se to tako tu radi. Prvo se treba požaliti tisuću puta, pa onda doma sjesti na kauč i točno ništa napraviti po tom pitanju. Prvo treba naglasiti što je loše, što je krivo i što sve treba popraviti.

Ružičasti lotus otapa tu oholost zbog koje ne vidimo stvari oko nas Bogu ravne, jer što one drugo mogu biti nego samo to…

Mogli bismo reći da se čini kao da nam ružičasti lotus stavlja ružičaste naočale na oči. S jedne strane to je točno, s druge strane osjećaj je ipak sljedeći, a to je da nam ih stavlja na srce.

Promatrati ljepotu i činiti stvari oko nas lijepima za sebe i druge duboka je duhovna praksa koju treba ozbiljno shvatiti ako želimo osjetiti malo lagodniji život. Kad uđemo u npr. neki gradski park gdje je sve prekrasno mi se trenutno mijenjamo. Naša vibracija raste, naš dah omekšava, misli nam se umiruju, a oči opuštaju. Da taj park nije lijepo uređen ovo gore navedeno ne bi doživjeli; ostali bi na neki način prazni i zakinuti za potencijal uzvišenog stanja gledanjem u lijepe stvari.

Oko uvijek traži nešto što će kroz njega nahraniti srce, kao što to traže i uho i okusni pupoljci. Lijepo servirana hrana na čistom stolu pola je obroka jer jedno je hraniti želudac, a drugo želudac i dušu istovremeno

E, pa nahranimo onda svoju dušu! Neka nam RUŽIČASTI LOTUS pokaže kako se to radi…