Icarosi žive na ceremonijama
Ovaj kratki intervju (link)govori o zlouporabi Ayahuasce. Gospodin na slici odnosno onaj koji daje intervju je jedan od mojih prvih curanderosa učitelja, Walter Lopez odnosno Panshin Nima.
Kada je jedan "aya turist na psiho lijekovima" 2018. godine ubio Shipibo curanderu Oliviu Arevalo to je dovelo do toga da su Shipibosi i ostali šamani Amazone shvatili da trebaju osnovati neku organizaciju kako bi zaštitili i sebe i one koji bezglavo uletavaju u džunglu po pokoji trip i unište se za idućih 20 godina.
Walter je predsjednik te organizacije. U ovom intervjuu nema ničeg što već nismo čuli kao npr. stvari u stilu kada neki zapadnjak kaže: "Ayahuasca mi je rekla da sam ja iscjelitelj i da ju moram davati drugima da ih iscijelim" ili "Bio sam dva mjeseca na dieti, sad sam šaman"... ali bilo mi je zanimlijvo podsjetiti se kako je Walter rođen u lozi curandera i ayahuascerosa, no ipak je prošlo 15 godina njegovog učenja od medicine prije nego se uopće usudio nekome dati prvu čašu Ayahuasce!
No, svakako mi je najzanimljiviji dio intervjua bio podsjetnik o icarosima - it`s personal :)
Naime, kad sam nekad davno pjevala na ceremonijama dobivala sam toliko pohvala da sam počela osjećati sve veću odgovornost i teret navedenog. Ljudi su me salijetali činjenicom da ih "ja iscjeljujem pjesmom", bez da su razumjeli da ja samo kanaliziram medicinu i da ne radim nikome ništa specifično niti s namjerom. Ja sam samo pjevala, a na Shipibo jeziku sam pjevala pokoju pjesmu, uvijek zaziruću od toga da ne znam što znače riječi plus moje strahopoštovanje je bilo preogromno. Znala sam da Shipibo jezik i Shipibo icarosi nisu ista stvar i da se oni drugačije razgovaraju nego što pjevaju. Za icarose imaju poseban način komunikacije, onaj koji je bliži energiji i vibraciji biljaka i spirita, a ne svakodnevnom čavrljanju.
Kad sam prvi put bila u Amazoni imala sam divnu ideju naučiti nove pjesme.
Ajme! Ne da nije išlo nego nije i nije i nije... moje cijelo biće je počelo odbijati pjesme i pjevanje, a ja nisam shvaćala zašto. Kao, u Amazoni sam okružena Shipibosima sad ću propjevati na Shipibu da se sve ori. Hahaha, moš si mislit! I onda se dogodila jedna ceremonija u kojoj sam dobila sljedeću poruku:
"Pjesme medicine i icarosi nisu za pjevanje kad god i bilo gdje i kad ti hoćeš. Icarosi služe određenoj svrsi i žive u određenom vremenu i stvaraju se u tom vremenu. U tom vremenu i na tom mjestu na kojem su stvoreni njihov je život, a prije i poslije toga ga nemaju (s tim da se ponekad mogu vratiti ili ponoviti). Pjesme koje se pjevaju na ceremonijama žive samo na ceremonijama i upravo je to razlog zašto ne možeš naučiti nove... jer ti ne dam da ih naučiš. Icarosi žive na ceremonijama."
Walter je to lijepo u ovom intervjuu objasnio: "I can tell you, speaking incorrectly, using words (in Shipibo) that are not appropriate, but posting on social networks… what a shame. That’s why I say, you can’t sing to ayahuasca anywhere or at any time of day. It has its moment, it has its space, the moment when you sing to ayahuasca.”
Ovo je potpuna istina. Po danu, u raznim radnjama i akcijama ja sam jedna osoba. Ali ako je kod kuće mir i pala je noć i rolete su spuštene i ja sam upalila svijeću da u sobi bude ugodno... to često nije bilo kakva soba u polumraku. To je potencijalni poziv pjesmi medicine da se izrazi. Zašto? Zato što icarosi postoje onda kad je za njih vrijeme u specifičnoj energiji koja ju može pozvati. To je najčešće ceremonijalna (sveta) energija koja je aktivna u nekoj osobi u nekom trenutku. Nije za to potrebna nikakva stvarna ceremonija niti medicina. Icarosi imaju svoju vibraciju. Na kraju krajeva, Shipibosi kažu da nije Ayahuasca ta koja je najvažniji aspekt iscjeljivanja, već su to icarosi.
Oni koji pjevaju icarose bi trebali razumjeti da ih zapravo ne pjevaju oni već da su samo vozilo za icarose koji se pjevaju kroz njih. A icarosi će odrediti kada i gdje će to biti :)
04.10.2024.
Walter Lopez/Panshin Nima
