Isus kao šaman

Nedavno sam čitala jedan post o šamanizmu: o tome što znači prepoznati šamana u sebi, koji su otpori kod priznavanja šamanizma kao drevne prakse čovječanstva i naravno koji su otpori priznavanja samom sebi da si šaman (ako jesi). Najčešća stvar kod šamana je ta da oni sami imaju najviše otpora prema tom imenovanju jer tko ima tri čiste u glavi ne bi htio biti šaman – biti šaman znači da si toliko puta bio u mraku da se već snalaziš relativno dobro, a šanse su i da su dobio neka znanja koja si možda u stanju prenijeti drugima. Biti šaman nije izbor i odluka, to je prepoznavanje svog djelovanja i unutarnjih sposobnosti nakon što si tisuću puta umro i ostao živ. Najčešće te tim imenom nazivaju drugi, dok je tvoje poslanje pomoći drugima i to je to.

Taj post koji gore spominjem imao je pregršt komentara, među ostalim i onih koji smatraju da je šamanizam tko zna što (zabluda i grijeh) i da su Otac, Sin i Duh jedini kojima se trebamo obraćati i koji donose spasenje.

***

Trenutno čitam knjigu o vraćanju izgubljenih dijelova duše (soul retrieval) što je poznata šamanska praksa koja se koristi u situacijama kad je duša neke osobe uslijed traume pobjegla da bi se zaštitila od boli. Kod traume tipičan događaj je disocijacija jer ne želimo umrijeti u svojoj boli, želimo da manje boli... i naša duša nam tu pomogne i ode, no uslijed težine traume ona se ne zna ili ne želi vratiti. Ne moram niti pričati dubinu toga što to znači ne biti cjelovit – nije li cijelo naše postojanje pokazatelj toga da mnogi od nas „nisu kod kuće?“ Gubitak duše odnosno dijela duše je jedan od razloga mnogih bolesti i nedaća u životu, a to je i jedan od razloga zašto recimo psihoterapija često nema koristi ili joj trebaju godine i godine da prodjeluje – naime, kako raditi na nekome „tko nije doma“?

U knjizi koju čitam spominje se povjesničar Mircea Eliade koji je napisao sljedeće: „Na područjima Srednje i Sjeverne Azije smatra se da je bolest rezultat duše koja je otišla ili koja je ukradena, a tretman za to je taj da se ona treba pronaći, uloviti i zatražiti od nje da se vrati nazad u tijelo pacijenta. Samo šaman vidi spirite i zna kako ih istjerati; samo on prepoznaje da je duša pobjegla i može ju zauzeti u ekstazi i vratiti u tijelo.“ Čitam to i sjetim se Isusa koji je bio jedan od, ako ne i najveći i najmoćniji šaman svih vremena! Davno je to jedan moj šamanski učitelj spomenuo na svojoj radionici; rekao je kako je Isus jedan od najvećih šamanskih učitelja u povijesti; i to mi je toliko rezoniralo kao da je netko izgovorio apsolutnu istinu. Odavno se toga nisam sjetila, a izgleda da je sada ta energija opet na snazi.

Šamani koji znaju što rade imaju moć spasiti našu dušu – zamoliti ju da se vrati prema svjetlosti, na pravi put. Moguće je da upravo Isusu možemo zahvaliti što je taj aspekt šamanizma postao općepoznat i pretvoren u religije koje danas poznajemo – samo se to naravno tako ne naziva. Šamanizam datira unazad cca 50 000 godina, no morao sa očito pojaviti taj jedan drugačiji šaman, moguće najponizniji i najobičniji od svih prije njega.

Spiriti najvećih tama koje je on susretao bili su izvan svega što bi mi ikad htjeli doživjeti, pa makar spasili čitav svemir. On je šaman koji je preuzeo zle spirite na sebe, dopustio im da prođu kroz njega i čak i da ga ubiju. On kao šaman je znao da je život nakon smrti stvaran i da je tijelo samo vozilo.

Prijevod riječi šaman je „onaj koji vidi u mraku“. Jel Isus vidio u mraku? Ne samo da je vidio nego je odlučio i proživjeti sav taj mrak – svoj i tuđi – da bi što više duša iznio na svjetlo.

Nakon što sam napisala ovaj tekst, a prije objave online, pogledala sam na internetu ima li nešto o ovoj temi jer ono... možda sam zabrijala? Ispada da ne samo da nisam zabrijala nego je to tema par exellance! Jedva čekam baciti se u dodatno istraživanje :)

Art: The Resurrection of Jairus’ Daughter, 1871
Vasily Polenov, 1844-1927 (smatrali su da je djevojku vratio iz mrtvih, no ona nije bila mrtva, već je vratio njenu dušu u tijelo <3 ).

29.09.2024.