Ne postoji diploma za duhovnost
Često me pitaju za programe koji certificiraju služenje Cacaa na ceremonijama. Postoje li oni koji to rade, gdje su, kako rade itd.
Pa ću odgovoriti onako kako sam ja čula i učila.
Npr. meni je rečeno: "Ne postoji diploma za duhovnost".
Istina.
Stvar je u tome da služiti Cacao na ceremoniji nema veze s Cacaom, nego s ceremonijom.
Zapitajte se bi li radili ceremoniju blagoslova? Ceremoniju vatre? Ceremoniju krštenja? Ceremoniju vjenčanja? Ceremoniju vode, smrti, Ayahuasce, pjevanja?
Sve je to isto.
Ne čini Cacao ceremoniju.
Osoba na duhovnom putu čini ceremoniju.
Može li nam neka organizacija ili kompanija ili nešto treće dati papir na kojem piše da od tog i tog datuma kada je lupljen pečat, kada se potpisala osoba koja je direktor ili vlasnik, da smo od tada u mogućnosti voditi ceremoniju?
***
Ono što sam naučila o ceremonijama u već sad more iskustva je da u pravilu nikad nećete biti spremni za voditi iste. Ono što vas razdvaja od osobe koja ne vodi ili vodi ceremoniju je činjenica da ste stekli već toliko iskustva, hrabrosti, ali i ludosti da se primite zadatka povesti zainteresiranu skupinu duša preko rijeke na drugu stranu - tamo gdje ste vi već bili, a oni još nisu, ali žele doći.
Na toj rijeci postoji most koji ne vide i ne osjete svi. Navedeno se otkriva s godinama, iskustvom, praksom i uvijek se nadamo, stečenom mudrošću.
Ja nikad nisam dobila nikakav certifikat niti "OK, go" za raditi ceremonije. Kako bi mi ga ikad itko mogao dati? Tko je TAJ koji može odrediti jesmo li spremni ili ne?
Ono što sam dobila je vjetar u leđa od onih koji bi rekli: "Hajde, ti si stvorena za to", dok bih se ja čudila što je to što oni vide, a ja nikako (i još godinama nisam).
Dobila sam blagoslove, svete vatre i molitve majanskih duhovnih vodiča za sve čime se bavim. I to je to.
"Izvoli molitvu, oltar, vatru i blagoslov za tebe i tvoj put".
Ako me pitate bih li izabrala to ili certifikat, svakako moj izbor pada na ovo prvo.
I ne, prva ceremonija koju sam ja napravila nije bila ceremonija Cacaa, već ceremonija Ayahuasce. Uvijek ću na taj događaj gledati kao na vrlo posebno sjećanje duša koje su iz nekog razloga meni odlučile dati povjerenje.
Dugo mi je trebalo da shvatim da nisam ja izabrala ceremonije već da su one izabrale mene.
***
Uvijek se uhvatimo za ono što je lijepo i transformirajuće. Čini nam se lako ili nas pozove na određeni način.
Tako je s Cacaom, on ima tu posebnu vibraciju ljubavi koja zove mnoge na njen put. Može biti lepršav, plesan, ganut, šaren, pun cvijeća i ljubavi.
No, ako želite raditi ceremoniju zapitajte se:
- mogu li pjevati drugima ili pred drugima, ne zato da pjevam lijepe pjesme nego da prenosim milost?
- mogu li plesati drugima ili pred drugima iz istog razloga?
- mogu li moliti za njih?
- mogu li ih blagosiljati?
- mogu li im pružiti riječ utjehe ili kroz svoj primjer na neki način otvoriti srce?
- mogu li surađivati s elementima i spiritima prirode u našu zajedničku korist?
- mogu li im obrisati usta od povraćotine jer nisu stigli do kante?
- mogu li ujutro nakon ceremonije oprati njihove kante, a nakon toga skuhati ručak za 12 osoba?
- mogu li sjediti mirno i suosjećajno pored njih dok im suze teku niz lice i glas treperi?
- mogu li ostati prizeman i ponizan kad mi kažu da "glasom spuštam nebo na zemlju"?
Medicina Cacaa, vode, vatre, Kamilice, Ayahuasce, elemenata, smrti... svejedno je. Medicina je medicina, ali ceremonija je IZNAD medicine. Zašto?
Pa, recimo samo ovaj razlog.
Kad se radi Cacao ceremonija, ona se ne radi za našu zabavu ili iscjeljenje. Ona se radi ZA CACAO, a ako mi u toj ceremoniji dobijemo nešto i za sebe, na konju smo.
Znamo li kako funkcionira ayni - reciprocitet onda znamo da smo uvijek na dobitku onda kad dajemo iz srca i iz ljubavi.
Cacao pijemo za svoje iscjeljenje.
Cacao ceremoniju radimo u čast, zahvalu i blagoslov Cacau.
Ne određuje čovjek niti organizacija jesmo li mi vrsni liječnik ili umjetnik. To ne određuju niti papir, niti potpis, niti pečat.
To određuje naš životni put, cesta života, uvjeti u kojima trenutno živimo, blagoslovi koje smo dobili po putu, molitve koje su upućene za nas, naša želja da ono što znamo i nosimo u sebi prenesemo dalje za inspiraciju i iscjeljenje.
Ceremonija je duhovna praksa.
Danas se svašta naziva ceremonija i to je u redu.
No, ima li Cacao ceremonija sve više ili ih je zapravo sve manje?
Čini mi se da je postalo očito je da nije baš jednostavno napraviti bilo kakvu ceremoniju i da kao što se svećenik priprema za misu prije nego što se pojavi pred prisutnima, tako se i osoba koja radi ceremoniju priprema na svoj način.
Ako ste ikad radili ceremoniju jako dobro znate koliko dugo ste se za nju pripremali, a isto tako i znate koliko dugo ste se nakon nje spuštali na zemlju i integrirali to iskustvo.
Ceremonija je duboka duhovna praksa posvećenosti božanskoj ljubavi i dopuštenje Kreatoru da se stvara kroz osobu koja vodi ceremoniju u datom trenutku.
Nema ničeg jednostavnog, običnog, standardnog, tipičnog, očekivajućeg i površnog u ceremoniji.
Kad idete na ceremoniju znajte da idete u nepoznato i odbacite očekivanja od činjenice da ćete se kući vratiti kao ista osoba.
Nećete.
I ne bi trebali.
Prigrlite to da se više na ništa ne može računati i da osobito ne možete računati na sebe samoga. Dopustite si biti iscijeljeni ceremonijom.
Istinske ceremonije mijenjaju iz korijena i to je njihov najveći blagoslov.
Stoga, moja preporuka: kad dođete kući s ceremonije nemojte početi tražiti način na koji bi ju vi mogli početi raditi, već sami sebi prvo lupite pečat i stavite potpis u čast transformaciji koja se dogodila onog trenutka kad ste se na istu prijavili.
Navedena transformacija ima svoj početak, sredinu i kraj. Možda ona za vas počne dubokim odmorom i bacanjem stare odjeće... nikad ne znate.
Za početak, lupite pečat i stavite potpis na SVOJU ISTINU i vidite kuda će vas to odvesti.
Aho i Maltiox.
17.11.2024.
Foto: Falco El Croata
