Poljubi zemlju po kojoj hodaš…

…pjevao je Mišo Kovač pjesmu koja aludira na ljubav prema zemlji iz koje smo. Ali, kako to život već donese, možda trebamo otići iz zemlje iz koje smo da bi naučili što je to poljubiti zemlju po kojoj hodaš!

I onda odete negdje van svoje zemlje i vidite kako neki drugi to rade (ljube zemlju po kojoj hodaju), pa se začudite jer kod vas tako nije, nisu vas tako učili… Pa preuzmete dio njihovih znanja jer rezoniraju s vama i nakon toga ste zauvijek obogaćeni tim iskustvom. Vraćate se kući gdje možete primijeniti novostečena znanja.

Pričala sam neki dan s prijateljicom o transformaciji koju smo doživjele s biljkama, s medicinama. Obje smo konstatirale da je jako važno posjetiti zemlju u kojoj neka biljka raste. Nismo niti same znale koliko je to važno dok nam se to nije dogodilo, a vjerujem i da je tako slučaj sa svima.

Otišle smo tamo i potpuno nam je bilo prirodno “poljubiti zemlju po kojoj smo hodale”. U tom trenutku.

Kad otputujemo, to nas mijenja. Ne vraćamo se kao ista osoba.

Kada dođemo na izvor neke biljke, to nas mijenja.

Je li Smilje u vazi isto što i Smilje u dalmatinskom tlu?

Je li Ayahuasca u loncu isto što i lijana u prašumi okupanoj zvukovima najčudnijih ptica?

Je li Cacao u šalici isto što i Cacao ispred majanske Svete vatre?

 

I tako sam danas u kratkoj kontemplaciji shvatila sljedeće: mene nije transformirala konzumacija Cacaa, Ayahuasce, Bobinsane, Masline, Ruže… mene je transformiralo hodanje po zemlji gdje te biljke rastu, disanje zraka kojeg dišu te biljke, dodirivanje biljke u njenom prirodnom staništu. A još kad se za te biljke ili s tim biljkama na tom tlu rade ceremonije njima u čast i za zahvalu za njihovo liječenje? To je neprocjenjivo.

Biljke putuju. One jako vole da ih se koristi i međusobno dijeli gdje god da smo. Ali, dajte si zadatak otputovati u barem jednu zemlju prirodnog staništa jedne biljke koju jako volite i dozvolite si promjenu na staničnom nivou <3

 

Drinking Cacao didn`t transform me.

Setting foot on Guatemalan soil did.

 

 29.03.2024.

Photo: Marina Ćosić

Previous
Previous

03.01.2025. - Dan kad sam prvi put u životu razgovarala s Majkom Zemljom

Next
Next

Kanaliziranje Thich Nhat Hanha…