Putevima Smilja
Život me neki dan odveo na Krk. Prolazila sam neki teži proces i shvatila da me već mjesec dana zove more i govori: “Glavu u more, glavu u more!” Gledala sam po karti gdje na Krku da idem i vidjela da tamo postoji Farma smilja! Oduševljena tom informacijom krenula sam prema Krku, među ostalim i na dogovorenu turu.
Neću puno u detalje o tome. Kao osoba koja se bavi biljem na način na koji se bavi, valjda imam to neko unutarnje očekivanje ili misao da svi na isti ili barem na sličan način percipiraju bilje, osobito ako imaju edukativnu turu. Visoke ocjene na Google Reviews, brzi dogovor preko maila i smilje kao takvo zvali su me na Krk. I… joj. Ali nema veze, jer je cijelo to iskustvo meni pokazalo mene i jako sam zahvalna.
Nakon što sam provela vrijeme okružena pričama o destilaciji, proizvodima i anti-ageing svojstvima smilja, moja duša je vapila za energijom te biljke, a od energije ni E.
“Smilje, gdje si?
Ne čujem te…”
Hodala sam tako po plantaži, osjećajući težinu, čekajući da prođe i da odem, u međuvremenu odustala od kupovine barem hidrolata jer nisam htjela takvo sjećanje na smilje… Ostala sam zadnja u grupi, svi su već bili blizu izlaza i tada sam osjetila smilje kako mi govori, kako zove, kako privlači… Oh!
Okrenula sam pogled prema polju i dobila snažan poriv ispružiti ruku, te tako hodala ostatak puta jer je to bio moj način povezivanja s ovom biljkom (prvi put u životu) i način naše dvosmjerne komunikacije.
“Znam da si došla radi mene i zato ću ti dati barem neki znak da znaš da tvoje putovanje i ovo iskustvo nije uzalud.”
Kasnije je pala neka plaža i kupanje (o važnosti potapljanja glave u more nekom drugom prilikom), i onda sam krenula putem mjesta Garica jer sam se morala fotkati pored table tog naziva S garicom nisam niti na ti, niti na vi, ali biljka je biljka, fotka je fotka, sjećanje je sjećanje (za one koji ne znaju radi se o marihuani).
Na ulazu u Garicu nije bilo dobro mjesto za fotkanje, ali sam ja nastavila voziti dalje do izlaza jer je i s druge strane ulazna tabla. Odlično mjesto! Stanem sa strane, tabla Garica lijevo preko ceste, a desno, pored mog auta hrpa prirodnog staništa smilja! Slučajno jel…
Ubrala sam si mali stručak i zabila nos u njega, te prvi put osjetila miris ŽIVOG smilja. Ne znam baš kako da to opišem. To smilje je mirišalo drugačije od bilo kojeg smilja koje sam ja ikad pomirisala. To je miris koji ima više slojeva i priča, kao uostalom i ta biljka.
Priča ove biljke nije “krema za bore”. Priča ove biljke je svjetlost, osjećaj povezanosti, božanska prisutnost, mir, smirenje i umirenje, ulaženje u sebe u svrhu prosvjetljenja.
Ako mene pitate Krk je predivna lokacija za spajanje sa smiljem. Doduše, Krk je predivna destinacija za mnogo toga (recimo Konoba Zora u Dobrinju sa svojim domaćim šurlicama i makarunima!!!), ali Smilje je ovaj put bilo to što je Krk učinilo još posebnijim, još svjetlijim, svjesnijim. Ta divna umirujuća biljka koja smiruje sve što je vruće i upaljeno, sve što gori i divlja, savršena za vruće i suhe ljetne dane, koja svojim osušenim minijaturnim laticama koje nikada ne venu predaje svoju esenciju našem tijelu i duhu, a svoju svjetlost zadržava cijele godine u sebi, jer ju se bere za esencijalno ulje i u prosincu, da se ne zaboravi Sunce niti tada kada na ovoj strani hemisfere žudimo za njime.
Maleno sunce u malenom cvijetu za cijelu godinu, za cijeli život, za naš unutarnji mir i sklad. Sve je tu, sve je sada, sve je u prisutnosti i unutnjoj mudrosti osjećanja esencije života.
Hvala Smilju, hvala Krku, hvala Moru i hvala Bogu :)
21.06.2024.
