Razlika spiritualnog rada uživo i online (ne) postoji

Za one koji smatraju da rad uživo i rad online, osobito duhovni, nije isto, odnosno kad kažu za online: „nije to to“, reći ću vam kao osoba koja već godinama radi online... oooo, kako ste u zabludi. Oooo kako smo bili u zabludi.
Toliko dubine i predanosti sam doživjela u radu online kada vodim ceremonije, edukacije, krugove zajedništva, savjetovanja i slično, da se vrlo često pitam kako je to moguće? Nismo li društvena bića?

Dobila sam odgovor i to danas :)
Vrlo često kad smo uživo mi dođemo na neki npr. tretman (zamislimo da se radi o psihoterapiji). Jako, jako često imamo slučaj da je terapeut netko za koga smatramo da zna više i bolje (uzdižemo ga na pijedestal ili smatramo vrijednijim od sebe), a osobito smo skloni dati svoju moć u ruke znalca i na dubljoj razini osjećati da je na njemu da nas popravi ili usmjeri. To ćete vidjeti u svim sferama terapeutskih i holističkih djelatnosti: od običnog odlaska liječniku (on će mi dati tabletu, ja ne moram ništa, hraniti ću se isto itd.), pa do odlaska kod duhovnog vodiča, gurua, yogija, šamana, na ceremoniju (ja se sada obraćam ovoj osobi i/ili pijem ovu biljku pa će me on/ona iscijeliti).

Ovo je svakako vrlo korijenski aspekt naroda s ovih prostora gdje sami svoju snagu ne vidimo, već ju tražimo u drugima (samo pogledajte državno-politički aspekt). To vam je ono što je lijepo rekla Clarissa Pinkola Estés: dali smo svoja drvca za potpalu nekom drugom.

Mnogi koji se bave terapeutskim poslom često rade na način da vas drže za svoj posao: daju vam sa svakim sastankom dio po dio (tretmana ili tablete) i vi se na kraju nađete kako odlazite kod iste osobe na istu vrstu terapije godinama. S druge strane, možda ste imali priliku biti na ceremoniji neke biljke učiteljice, pa vam je ona pokazala sva vaša sranja (u samo jednoj ceremoniji ako ste imali sreće i kapaciteta), ali vam je bome dala i zadatke kojih se morate držati ako želite nastaviti zdravi život ili doživjeti promjenu. Ako ju ne poslušate (mada se zapravo radi o vašoj duši koja je u tom trenutku odlučila koristiti ovu biljku kao kanal), vaš život se vraća na staro, ali zapravo krivite li biljku?
Rijetko se to događa... Tada ne krivimo ni sebe, ma zašto bi mi preuzeli odgovornost za naš život?
Najčešće krivimo osobu kojoj smo dali svoje povjerenje ili bolje da kažem, novac. Nismo dobili ono što smo tražili i sad je on kriv.
A gdje je tu naša odgovornost?

A znate što se događa kad radimo online? Prvo, za to se morate odlučiti i uvidjeti vrijednost činjenice da će netko s druge strane također sjesti za kompjuter i odvojiti vrijeme i energiju. Drugo, učite o svojoj moći i jačate ju. Kad sjednete za kompjuter da bi se pojavili za sebe, raspodjela iscjeljenja balansira se: sada je 50% vašeg iscjeljenja na vama odnosno već ste odradili pola posla!

Ovo su situacije koje sam doživljavala tisuću puta na ceremonijama, ali znate što: da ja sama to nisam radila ne bih ja taj obrazac žrtve nastavljala viđati i u drugima. Tako sam i ja počela. Količina moći, snage i osjećaja vlastite vrijednosti: nula. To nije bio samo moj problem, to je problem većine ljudi na ovim prostorima.

A iz ove priče puno toga možemo naučiti. Ovo je dio naše discipline. Jesam li spreman pojaviti se za sebe ispred ekrana? Omogućiti da me nitko u tom trenutku ne smeta? Jesam li spreman otići u park s mobitelom samo da prođem kroz taj proces? Cijenim li se toliko? Koliko mi je stalo do mene i mog boljitka?

Danas mi počinje jedna divna šamanska škola mog godinama najdražeg šamanskog učitelja koja će se održavati online čitavih godinu dana. Možete li uopće pojmiti taj blagoslov, tu činjenicu da ja mogu sjesti ispred svog kompjutera i provesti pred njim 5-6 sati u komadu primajući čudesa iz energetskog polja?

Ako znamo da živimo u polju svih mogućnosti i vremenskih linija, moj učitelj nije „tamo negdje u toj nekoj stranoj državi“, on je, kad smo svi zajedno online, doslovno kao pored mene. I to je neprocjenjivo! (osjećam Vodenjaka u sebi kako titra od sreće).

Kako vrijeme prolazi i kako se energije naše planete sve više mijenjaju, mi smo sve osjetljiviji na prostor i okoliš. Sve osjetljiviji smo na ljude i njihove energije. Više ne postoje situacije gdje možemo samo tako pretrpiti nečiji disbalans ili agresiju. Svatko u zajednički prostor donosi svoju energiju i svoju životnu priču, trenutne emocije, prošle živote, traume, radosti, cijelu prtljagu...

S onom boleštinom od prije par godina koju smo svi tako zdušno mrzili, dogodilo nam se oslobođenje od potrebe da ulazimo u tuđe prostore i od potrebe da drugi ulaze u naš. Stavljeni smo u prisilne izolacije i situacije da sve što radimo možemo samo pred ekranom. No, s druge strane, ako okrenemo novčić, što vidimo: vidimo da smo učili kako se osamiti, kako se izolirati, kako se suočiti sa sobom, kako pronaći najbolje u trenutno neugodnoj situaciji (jelda da zvuči kao la dieta?).
Zbog te promjene koja nam se dogodila danas imamo priliku u sigurnosti i mirnoći vlastitog doma putovati dimenzijama. Pa to je čudesno! Podsjeća me na razdoblja mitova i legendi kada su sve dimenzije doživljavane istoznačnima i kada je sve bilo magično ili vilinsko.

Slijepi smo pored zdravih očiju. Tzv. blindspot. Pred nosom nam je, ali ne vidimo. I tu na vidjelo dolaze ljudi koji će nam ukazati na te mrtve kuteve. Tu su oni koji će potrubiti u pravom trenutku da ne dođe do sudara.

U osobnom prostoru tišine možemo ući u najdublje sfere vlastitog bića, a to će se dogoditi brže i lakše ako prihvatimo trenutno stanje.

Puno toga se dogodilo u samo par dana, a jedna od inspiracija za ovaj tekst je i jučerašnji Cacao krug. Neki bi mogli reći: „Pih, to je online, svaku subotu, to nije to, bolje je uživo, treba plesati, itd.“ A, ono što ću vam ja reći je da se jučer dogodilo to da je nekolicina onih koji su bili na Cacao krugu dobila iscjeljenje boli zbog preranog gubitka svojih najmilijih. Nije bilo u planu naravno. Mi se "samo" pojavismo pred ekranima s namjerom da tamo budemo otvorena srca <3

Ja na Cacao krugovima kanaliziram spirite biljaka i poruke svojih vodiča, ali i vaših vodiča koji se putem moje, u datom trenutku vođene meditacije, obraćaju vama. I zato uvijek imamo toliko sinkroniciteta. Meni se vaši vodiči obraćaju i prije Cacao krugova šaljući mi određene sinkronicitete i događaje. Ja naravno ne znam da se to događa i ne propitkujem. Sve što ja želim je sjesti pred ekran i vidjeti vas s druge strane kako ste dali svoji 50%. Ja se tome redovito veselim, ali se puno više vesele vaši vodiči koji kažu: "oh, možda ćemo baš ovaj put imati fantastičnu priliku prenijeti vam nešto što vam je važno u ovom trenutku." Ja jesam jučer ujutro pola sata buljila u prekrasnog plavog leptira, ali to nije bio samo leptir i to je postalo potpuno jasno na Cacao krugu.

Dogodi se u životu da prođe 20 godina našeg života i svih oblika pomoći i terapija da iscijelimo neku patnju. Nekad odemo čak i na drugi kraj svijeta!
A dogodi se i da dođemo na jedan Cacao krug i to iscjeljenje dobijemo u pola sata... dok sjedimo na kauču sa šalicom Cacaa u ruci, pokriveni dekicom, sa suzom u oku i mekoćom u srcu.