Maslina kao lijek

Imam tisuću obaveza i ne znam koje da se prve uhvatim. 

Obaveze me preplavljuju.

Ne znam usporiti.

Ne mogu usporiti.

Ne smijem usporiti i ne smijem stati.

Mozak mi radi 100 na sat.

U glavi imam tisuću kompjutera.

Jako sam mentalna osoba, sve promišljam i logički zaključujem.

Ne mogu se povezati sa svojim tijelom.

Osjećam se pogubljeno.

Ne mogu se primiti ni za glavu ni za rep.

Želim napokon odahnuti.

Treba mi predah.

Treba mi STOP.

Ovo su ljudi kojima niti godišnji odmor nekad ne pomogne ili uđu u fazu odmora pred kraj godišnjeg kad je već vrijeme za povratak u civilizaciju i/ili na posao.

Ono što želimo i trebamo je da u nama, u našem tijelu, u našoj glavi, većinu vremena bude godišnji odmor. To ne znači plaža, more, alkohol, zabava, uživanje… to znači DOBRO MI JE upravo tu gdje sam sada.

Tek kad nam je dobro tu gdje smo sada tek tada sve drugo može procvasti.

Uz maslinu moj pristup je mirniji.

Moj nastup je mirniji.

Moj korak je sporiji.

Moj dah je mekši.

Ništa se posebno ne talasa, a ja se njišem kao list na povjetarcu.

Kao list masline…

26.03.2024.

photo: Marina Ćosić